R.I.P Vojo

Ode nam čika Voja , nezaobilazan i poseban lik iz svijeta konja , daljinskog jahanja , galopa , uzgoja , trgovine , priča , rundi i koječega svojstvenog konjarima .
Uvijek je bio drag i rado viđen na svim događanjima , naizgled miran i povučen , ali uvijek tu negdje , sa svojim pričama i iskustvima , dogodovštinama , sa onim
simpatičnim trbuhom koji kao da ga hoće prestići , dobar i ljudina .
Vojo falit ćeš nam kad se skupimo na nekom slijedećem konjarenju , pri nekoj novoj rundi i priči , sjetit ćemo te se , bez brige , popiti koju za tvoju dušu .
A Sokol će trčati dok bude mogao i podsjećati nas na tebe , našeg čika Voju , prijatelja i drugara konjara , gazdu od Sokola
R.I.P Vojo

Nažalost prerano je otišao a imao je još puno kojekakvih planova,,,,,puno toga je za njim ostalo nedorečeno,nezavršeno......
Mogu samo reći da kakav je god bio i šta god ljudi mislili o njemu ja ga još uvijek više cijenim od 99 posto konjara koje poznam,jer je uvijek rekao upravo ono šta je mislio,zbog čega je znao dolaziti u konflikte :,i često smo se prepirali oko sitnica upravo zbog njegvog karaktera,što je na kraju obavezno završavalo dobrom pijankom.

Mogu samo reći da je Sokola volio više nego sebe,živio je za dan kad je bila trka.Vječito je kasnio ali na trkama uvijek među prvima,i u dolasku i na stazi................... I što je najbolje nikada nije bio jahač..........
Vjerojatno će i sada gledati trke,samo s nekog drugog mjesta,i navijati za nas,za Sokola,za cijelu našu ekipu.
Vjerojatno mu je žao što Sokol nije vidio Sarajevo ali šta se može,biće i to...............drugom prilikom

R.I.P. Vojo!